Jugohrvatsko novinarsko društvo (YUHND) u funkciji liberalnih fašista
Inicident koji se dogodio u povodu obilježavanja Svjetskog dana slobode medija u dvorani „Hrvatskog novinarskog društva“ kad je skupina nazočnih, ali ne novinara, razvila transparent na engleskom jeziku „Hrvatska Vlada ubija medije“ i prekidala pozdravni govor predsjednice Republike Kolinde Grabar Kitarović samo je potvrda činjenice kako u ovoj zemlji jedna mala dobro organizirana agresivna manjina želi nametnuti šutljivoj većini svoje poglede na tekuća društvena pitanja. Među njima je svakako odnos nove vlasti prema medijima.
Nije slučajno da se to dogodilo u organizaciji tzv. Hrvatskog novinarskog društva koje je na čelu s novim predsjednikom Sašom Lekovićem jedna od najglasnijih udruga u kampanji protiv nove Vlade, a osobito protiv novog ministra kulture Zlatana Hasanbegovića. Treba ukratko podsjetiti na politički profil Hrvatskog novinarskog društva koje okuplja oko 2.800 novinara. I četvrt stoljeća nakon sloma komunističke Jugoslavije čelništvo Hrvatskog novinarskog društva nije se oslobodilo svojeg jugoslavenskog komunističko-samoupravnog mentaliteta. U njemu još uvijek prevladavaju zagovornici propale komunističke države, u tom čelništvu još uvijek ima bivših suradnika Udbe i KOS-a. Ono je kao jedna od rijetkih strukovnih udruga zadržalo delegatski način izbora, pri čemu su moguće svakakve manipulacije, kao što je to bilo i na posljednjoj skupštini kad je protukandidatkinja Saši Lekoviću Nataša Škaričić odustala od izbora za predsjednicu društva, upravo zbog takvih malverzacija.
Da društvo još uvijek nije raščistilo sa svojom komunističkom prošlosti najbolji je dokaz da se ni nakon 25 godina postojanja hrvatske države nije ispričalo svojim nekadašnjim uglednim članovima koji su nakon „Hrvatskog proljeća“ početkom 70-tih godina isključeni iz njega upravo zbog toga što su se u komunističkoj diktaturi usudili zalagati za slobodu javne riječi. To su bili većinom sada pokojni Krešimir Džeba, Ante Glibota, Neda Krmpotić, Božidar Novak, Ivo Bojanić, Ivo Horvat, Srećko Frajndlih i Vlado Gotovac. Nije zgorega spomenuti da je za vrijeme bivšeg predsjednika Dragutina Lucića Luce, kao i njegovog nasljednika Zdenka Duke HND djelovalo kao produžena ruka protuhrvatske politike predsjednika Republike Stipe Mesića i Ive Josipovića, a u novije vrijeme i SDP-ovog premijera Zorana Milanovića, pa se nije zauzimalo kako je to tražila profesionalne etika za svoje ugrožene članove.
Najizrazitije je to došlo do izražaja kad je Haaški Tribunal za bivšu Jugoslaviju podigao optužbu protiv troje hrvatskih novinara. Tada se HND nije pozivao na ugrožavanje slobode medija, nego je štoviše stao na stranu Haaškog tribunala u progonu svojih članova. U novije vrijeme poznat je slučaj kad se HND solidarizirao s Radmanovim HRT-om prilikom smjene urednice Karoline Vidović-Krišto jer je ona koristeći objavljene podatke predstavila jednog uglednog američkog seksologa kao pedofila. Ali zato je takav HND dizao veliku galamu kad su u skladu s pocedurom smijenjeni neki novinari u javnim medijima. U njegovom čelništvu i dalje gospodari jugonostalgičarski duh odnosno duh Mesićevog „regiona“ pa bi stoga kratici tog društva bolje odgovaralo YUHND.
U svemu tome to društvo krši vlastiti kodeks po kojemu su „novinari dužni braniti ljudska prava, dostojanstvo, slobode i vrijednosti, uvažavati pluralizam ideja i nazora, opirati se svim oblicima cenzure, pridonositi jačanju pravne države i kao dio javnosti sudjelovati u demokratskoj kontroli moći i vlasti“. Svojim agresivnim djelovanjem protiv pluralizma ideja i nazora YUHND upravo podstiče cenzuru jer smatra da samo ljevičarska i
ultraljevičarska istina ima pravo na izražavanje mišljenja. Najbolji primjer za to je bila praksa Radmanove televizije na kojoj je postojala stroga cenzura prema onima drukčije misle pa je funkcionirala „crna lista“ osoba koje se nisu smjeli pojavljivati na ekranu, ali su zato sveprisutni Žarko Puhovski i njemu slični imali monopol na tumačenje društvenih zbivanja. Tada je YUHND na takvu cenzuru imalo zatvorena usta. Cijelom svojom dosadašnjom politikom zagovaranja jednoumlja YUHND predstavlja jedan od temeljnih kamena liberalnog fašizma koji je uzeo maha u Hrvatskoj posljednjih godina.
Zato se u tom kontekstu i mogao dogoditi incident s predsjednicom Republike koji je video vezom plasiran u 16 zemalja kako bi se na međunarodnoj razini potencirao pritisak na novu hrvatsku Vladu i na samu Republiku Hrvatsku. Međutim u svojoj sljepoći YUHND koje je s tzv. Radničkom frontom organizirao ovaj performans nije bilo svjesno da upravo činjenica da se on dogodio demantira njegove organizatore da je u Hrvatskoij na djelu gušenje slobode izražavanja pa i medija.
Vjekoslav Krsnik
