AKADEMIK PAAR: Ovo su prijedlozi kurikularnih promjena u 20 točaka!

Nedjelja, 5 lipanj 2016 7:00
Written by: milanN
Leave a reply

Pozitivno je da se u Hrvatskoj u nečemu svi slažu: svi podržavaju potrebu za reformom školstva. O tome svjedoče svi relevantni pisani dokumenti tijekom posljednja dva desetljeća. Kao u svim razvijenijim zemljama tako i kod nas to treba biti kontinuirani proces od izuzetnog značenja za budućnost Hrvatske i hrvatskih građana. I u tome se svi slažu.

Važna komponenta reforme školstva je kurikulna reforma (jednostavnije rečeno: što, zašto, kako, kada i gdje poučavati i učiti). Jedan prijedlog kurikulne reforme sada je u javnoj raspravi i izaziva prijepore, umjesto da se jezikom stručnih argumenata i dijaloga traže optimalna rješenja.

U nekim aspektima taj novi prijedlog u suglasju je s ranijim stavovima i prijedlozima brojnih znanstvenih skupova i publikacija zadnjih desetak godina u HAZU i HPKZ, kao primjerice, u dijelu koji se odnosi na potrebu rasterećenja gradiva pretjeranih enciklopedijskih podataka i činjenica, potrebu većeg poticanja na kreativno i inovacijsko mišljenje, na projektne aktivnosti, na terensku nastavu i na veću interdisciplinarnost. U tome postoji koncenzus u Hrvatskoj.

Međutim, u nekim važnim aspektima postoji bitna razlika između sadašnjeg prijedloga kurikulne reforme i stavova proizašlih iz ranijeg desetgodišnjeg rada.

Ključni faktor u kritičkoj evaluaciji sadašnjeg prijedloga kurikula jest da u Znanstvenom vijeću za obrazovanje i školstvo Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti postoji stotinjak kritičkih stručnih recenzija sadašnjeg prijedloga kurikulnih promjena iz kojih se vidi:

da u sadašnjoj formi predloženi kurikul nije provediv u školskoj praksi,

da koristi neprikladnu i neprovjerenu metodologiju,

da ima mnogo pogrešaka i nejasnoća,

da bi negativno utjecao i ugrožavao razvoj hrvatskog gospodarstva zbog neadekvatnog tretiranja STEM područja (fizika, kemija, biologija, geologija, tehnologija, inženjerstvo, matematika) koje je u 21. stoljeću ključ uspješnog gospodarskog razvoja u svijetu,

da ne posvećuje dovoljnu pažnju kulturnoj baštini i nacionalnom identitetu,

da ne vodi računa o rastućem svjetskom post-STEM trendu, čega autori kurikulnih dokumenata po svemu sudeći nisu svjesni,

da nije prethodno izvršena nužno potrebna analiza sadašnjeg stanja,

da ne vodi dovoljno računa o potrebi dugotrajnog intenzivnog stručnog usavršavanja nastavnog kadra, kao i materijalnog i statusnog stimuliranja.

Iz toga slijedi da bi pokušaj uvođenja predloženog kurikula u škole bio neuspješan, sa štetnim posljedicama za učenike i njihove mogućnosti daljnjega školovanja. Posebno štetne posljedice bile bi za inženjerske, medicinske, biotehničke, prirodoslovno-matematičke i druge razvojno orjentirane struke temeljene na STEM području.
Zbog krupnih nedostataka potrebno je temeljito revidirati postojeći kurikulni prijedlog, pri čemu dio dokumenata treba iznova pisati. Preduvjet za tako obiman stručni posao je znatno proširenje sastava Ekspertne radne skupine i svih stručnih povjerenstava vrhunskim stručnjacima iz matičnih znanstvenih disciplina sa sveučilišta i iz HAZU, kao i najuspješnijim učiteljima, nastavnicima i profesorima, a naročito iz STEM područja, hrvatskog jezika, književnosti i povijesti. Izbor dodatnih članova Ekspertne radne skupine bi trebalo izvršiti Ministarstvo na prijedlog sveučilišta, HAZU i županijskih strukovnih nastavnih vijeća. Tako proširena radna skupina trebala bi izvršiti izbor dodatnih članova svih predmetnih povjerenstava (u kojima sada uglavnom nedostaju vrhunski znanstvenici matičnih disciplina sa sveučilišta i iz HAZU, ali i neki od ponajboljih praktičara sa škola).

Da se izbjegne mogući nesporazum kakav je zadnjih dana bio prisutan u javnosti spomenuo bih sljedeće: argumentirani prijedlog da se u Ekspertnu radnu skupinu za kurikulne promjene uključe vrhunski znanstvenici iz znanstvenih i znanstveno-nastavnih institucija uz najuspješnije praktičare sa škola nije izraz nekog političkog pritiska, nego dolazi iz same struke. Takav je prijedlog iznijela grupa 23 akademika HAZU 2014. godine i ponovljeno je sličnu odluku 2015. godine donijelo Predsjedništvo HAZU (preneseno u potpunosti u knjizi “Hrvatsko školstvo u funkciji razvoja gospodarstva i društva – doprinos kurikulnim promjenama”, Hrvatski pedagoško-književni zbor, Zagreb, 2015, str. 53-59). Takvo proširenje Ekspertne radne skupine je nužno za uspješnost kurikulnih promjena, naročito iz STEM područja, te također iz hrvatskog jezika, književnosti i povijesti. Sličan zaključak donesen je i na dva okrugla stola na rektoratu Sveučilišta u Zagrebu: da se Ekspertnu radnu skupinu proširi sa sadašnjih sedam na dvadeset članova. Takav zaključak o potrebi proširenja jednoglasno je donijelo i Znanstveno vijeće za obrazovanje i školstvoHrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Dakle, ne radi se o političkom, nego o profesionalnom i stručnom zahtjevu. Ali izuzetno važnom za budućnost Hrvatske i budući životni standard hrvatskih građana.

PRILOG:

Sažetak prijedloga kurikulnih promjena u 20 točaka

(iz knjige “Hrvatsko školstvo u funkciji razvoja gospodarstva i društva – doprinos kurikulnim promjenama”, Ur. Vladimir Paar i Nevio Šetić, Hrvatski pedagoško-književni zbor, Zagreb, 2015, str. 24-28))

1. Na razini Vlade i Sabora Republike Hrvatske potaknuti raspravu i donošenje operativnog strateškog dokumenta pronatalitetne politike s konkretnim mjerama za stimuliranje roditeljstva u optimalnom biološkom razdoblju (financijska stimulacija, pomoć pri zapošljavanju i rješenju stambenoga pitanja, preispitivanje društvenih vrijednosti), da se efikasno pridonese značajnom porastu nataliteta. Iako izlazi iz okvira kurikulne problematike, rješenje ovog problema je preduvjet bilo kakvog kurikulnog okvira.

2. Postići nacionalni konsenzus i osvijestiti u hrvatskom društvu činjenicu da je kvalitetni odgoj i obrazovanje ključni faktor za uspješnost gospodarstva i društva u uvjetima globalizacije, kao i za očuvanje nacionalnih interesa. Sve ključne strateške odluke za školstvo donositi na razini Hrvatskog sabora i formiranjem Nacionalnog vijeća za školstvo.

3. Najvažniji faktor za povećanje kvalitete obrazovanja je nastavni kadar (učitelj, nastavnik, profesor, stručni suradnik, ravnatelj i drugi sudionici u nastavnom procesu). Temeljni preduvjet uspješnih kurikulnih promjena, „conditio sine qua non” nastavnoga procesa jest kvalitetno permanentno stručno usavršavanje učitelja, nastavnika i profesora i svih drugih sudionika obrazovanoga procesa i poboljšavanje njihovog materijalnog i društvenog statusa. Svjetska su iskustva pokazala da su ti čimbenici daleko važniji od samoga nacionalnog kurikula. U cjeloživotno obrazovanje nastavnoga kadra treba uključivati i produbljivanje poznavanja znanstvenih sadržaja predmeta koji se predaje i metodičke i psihološke aspekte nastavnoga procesa. U središtu promjena obrazovanja („kurikulnih promjena”) trebaju biti konkretne sistemske mjere za poboljšanje materijalnog i statusnog položaja nastavnog kadra, privlačenje talentiranih mladih ljudi u nastavnički poziv, sustavno kvalitetno stručno osposobljavanje i usavršavanje nastavnoga kadra (ustrojavanje mreže za poboljšanje kvalitete nastave, uvođenje iskusnih nastavnika-trenera, otvoriti mogućnost jednomjesečnoga ljetnog uključivanja nastavnoga kadra sa škola u znanstveno-istraživačke timove na sveučilištu i znanstvenim institutima iz područja predmeta koje predaju te poduke iz humanističkih disciplina kao što je govorništvo, posebno na hrvatskom jeziku te ostale vrste komunikacijskih vještina). Kompetencije iz discipline govorništva nastavnika mogu koristiti prijenosu znanja i razvoju kritičkoga mišljenja učenika i u prirodnim i društveno humanističkim predmetima.

4. Postupno povećavanje kvalitete obrazovanja, ali uz što manje organizacijskih promjena.

5. Orijentacija kurikula na znanstveno-tehnološki razvoj i globalnu konkurentnost, s uvažavanjem bitne uloge temeljnih prirodoslovnih znanja, tj. matematike, fizike, kemije, biologije, geologije i informatike; orijentacija kurikula na nacionalni identitet i vrijednosti, s uvažavanjem važne uloge temeljnih društveno-humanističkih znanja (hrvatski jezik, govorništvo, povijest, geografija, strani jezici).

6. Definiranje ciljnih ishoda poučavanja i učeničkih kompetencija. Temeljno načelo u izradi kurikula mora biti da kompetencije hrvatskog učenika ne smiju biti ispod razine kompetencija učenika u razvijenim srednjoeuropskim zemljama i da bude adekvatno zastupljen vlastiti nacionalni identitet i vrijednosti, na razini kruga srednjoeuropskih zemalja kojemu Hrvatska civilizacijski i povijesno pripada.

7. Provoditi načelo školskog poučavanja: učiti disciplinarno – primjenjivati interdisciplinarno.

8. Kontinuirano raditi na osuvremenjivanju sadržaja poučavanja te rasterećivanju gradiva smanjivanjem opsega enciklopedijskih sadržaja, a produbljivanju i boljem razumijevanju i kreativnom ulaženju u manji broj egzemplarnih tema, uz poticanje sposobnosti učenika za dublje razumijevanje i primjene. Kao korisni orijentir predloženo je smanjivanje maksimalnog broja novih pojmova po nastavnoj temi (tri do pet), te ograničenje broja podataka koje učenik treba upamtiti. Više pozornosti treba posvetiti i izboru različitih govorničkih strategija u procesu nastave, ovisno o tematskoj jedinici. Uz strategiju instruiranja treba smisleno uvoditi strategije argumentiranja, uvjeravanja, interpretiranja, rješavanja problema, transformiranja, “kovitlaca” ideja, pa koji put i uzbuđujućih i zabavljačkih, ako potiču na nove ideje i radosno usvajanje znanja, te logičko povezivanje pojmova i cjelina.

9. Postupno približiti kurikul (naročito satnice pojedinih predmeta) srednjoeuropskim kurikulima, naročito austrijskom i njemačkom kurikulu kao orijentiru, uz prilagodbu našim uvjetima i okolnostima.

10. Postupno poboljšavanje metoda poučavanja. Smjernice za nove oblike i metode poučavanja i kreativnost učenika (primjena raznovrsnih aktivnih metoda i oblika poučavanja, poticanje učenika na samostalnost i kritičko mišljenje, povećavanje zastupljenosti projektne nastave – individualni i grupni rad na projektnim zadacima, pisanje malih učeničkih istraživačkih projekata u cilju tematskoga produbljenja i interdisciplinarnoga logičkog povezivanja nastavnih sadržaja, poticanje učenika na samostalno korištenje raznih izvora znanja; razvoj načela zornosti, poticanje emocionalne inteligencije, uvažavanje zavičajnosti, itd.). Poboljšati praktičnu i laboratorijsku nastavu i s time vezano i opremanje škola kabinetima za pokuse s adekvatnom opremom Za posebno motivirane i nadarene učenike sistematski organizirati redovite dodatne izazove, a za učenike s teškoćama u praćenju nastave sistematsku dopunsku nastavu; važna je briga i za nadarene učenike i za učenike s teškoćama.

11. Kontinuirano razvijati i uvoditi u nastavu nove metode i strategije poučavanja. Predložene metode i oblici rada u HNOS-u nisu bili obvezni za učitelje, ali su ponuđeni kao poticaj na nove, autonomne, kvalitetnije pomake u ostvarivanju postavljenih ciljeva i zadaća u nastavi. Definirani su ishodi poučavanja, dok se pri ostvarenju zadanih ishoda ostavlja široki prostor kreativnosti učitelja, nastavnika i profesora i mogućnost izbora metoda poučavanja. Pritom je potreban oprez da neodređenost prostora kreativnosti ne bi doveo do stihijskih pokušaja izbjegavanja usvajanja temeljnih znanja nužno potrebnih za znanstveno-tehnološki i društveni razvoj. Fokus pozornosti mora biti na usvajanju „tvrdih” temeljnih znanja iz pojedinih predmeta, a metodski postupci trebaju omogućiti kreativnost. Potrebno je sustavno razvijati nezavisno vanjsko vrednovanje obrazovanja i rezultate koristiti u kurikulnim poboljšanjima..

12. Ostvarivati dualni cilj strukovnog obrazovanja i trend integracije: da osposobi za rad u uvjetima postojeće znanstveno-tehnološke razine uz adekvatno stjecanje praktičnih vještina za trenutne potrebe gospodarstva, ali i da pruži dovoljno temeljnih znanja za nastavak obrazovanja i za cjeloživotno obrazovanje za predvidivi i nepredvidivi razvoj znanstveno-tehnološke razine u budućnosti. To danas predstavlja značajni problem hrvatskoga školstva. Kao orijentir predložen je njemački model strukovnog obrazovanja koji se pokazao vrlo uspješan u svjetskim razmjerima.

13. Novi koncept kurikulnog pristupa informatičkom obrazovanju uključuje rani razvoj kompjutorski-prijateljskog („computer – friendly”) senzibiliteta i potrebnog logičkog i apstraktnog načina mišljenja, počevši od dječjeg vrtića. Danas moderno učenje informatike u svijetu nije učenje neke recepture ili dijelova računala, već učenje koncepata koji se mogu primijeniti na bilo kojoj tehnologiji i problematici koje se u informatici vrlo brzo mijenjaju. Nastavu informatike treba prioritetno orijentirati na projektni tip nastave kroz koji učenici samostalno ili u grupama izvode projekte kroz koje radom stječu potrebna trajna znanja (a ne „štreberska” i enciklopedijska) i razvijaju sposobnost snalaženja u realnom i promjenjivom informatičkom okružju. Koncepti učenja pomoću informatičkog alata Pythona mogu se primjenjivati u najjednostavnijem obliku (prepoznavanje, kornjačina grafika) od vrtića nadalje sve do najviših stupnjeva obrazovanja. Preduvjet za uvođenje takvog razvojno orijentiranog kurikula je intenzivna edukacija nastavnika koji danas najvećim dijelom nisu osposobljeni za takav tip nastave.

14. Mjesečno timsko planirati nastavu na Učiteljskom vijeću u cilju i svrhom suradnje i zajedničkog integriranog planiranja nastave te korelacije sadržaja predmeta. Pritom se obrada određene teme koja se uči u više predmeta može smisleno i zorno povezati, umjesto da se obrađuje pojedinačno na razni pojedinog predmeta. Praksa pri uvođenju HNOS-a je pokazala iznimno uspješno profiliranje školskog timskog planiranja nastave i zajedničko oblikovanje školskih projekata.

15. Ograničeno i oprezno uvoditi izborne predmete. Iskustva razvijenih zemalja su pokazala negativne posljedice prerane izbornosti kao i preširoke mogućnosti izbora. Učenik često pokazuje sklonosti za „bijeg” iz tzv. „tvrdih” predmeta (matematika, fizika, kemija, biologija) u tzv. „meke” predmete, koji su učenicima lakši i privlačniji. A često tek ulaženjem učenika u zahtjevnije „tvrde” predmete on uočava njihove izazove, kod njega se budi veći interes i za te predmete a također i za struke koje se na njima temelje: inženjerske, medicinske, biotehničke, prirodoslovno-matematičke, ekonometrijske, ekonofizičke, kvantitativno-sociološke i druge.

16. Jačanje odgojne uloge škole uključivanjem elemenata odgoja u nastavu svih školskih predmeta. Doprinos razvoju cjelovite ličnosti te aktivnog i odgovornog člana društvene zajednice. Razvoj humanističkih, duhovnih, domoljubnih i moralnih vrijednosti. Poticanje učenika na prihvaćanje ekologije kao životnog stava, uz razumijevanje znanstvene osnove ekoloških utjecaja. Uspostava kvalitetne komunikacije svih subjekata u odgojno-obrazovnom sustavu.

17. Smanjivati opseg administrativnih poslova, obveza i nadzora koji sada opterećuju i otežavaju funkcioniranje škole i rad ravnatelja, učitelja, nastavnika i profesora te stručnih suradnika. Postupno povećavati broj škola s cjelodnevnim boravkom učenika i odgojno-obrazovnim programom, uključujući učenje i izradu domaćih zadaća pod nadzorom učitelja.

18. Kurikulno prilagođivanje udžbenika i popratnih tiskanih i digitalnih materijala (radnih bilježnica priručnika, zbirki zadataka, multimedijskih i digitalnih materijala za učenje…). Sukladno predviđenim kurikulnim ishodima poučavanja strukturirati udžbenike. Za svaku nastavnu temu u udžbeniku trebaju biti jasno i prepoznatljivo grafički istaknuti obvezni dio, izborni dio i dodatni neobavezni sadržaji. Kurikulom se određuje obvezni dio nastavne teme, što učenik treba usvojiti i znati; stoga u tom dijelu sadržaja treba ograničiti broj novih pojmova i informacija (npr. sukladno točki 8 u Programu). Definiranje ograničenja broja obaveznih novih pojmova po temi u udžbenicima bitan je element rasterećenja gradiva enciklopedijskim sadržajima. Izborne teme treba učitelju, nastavniku i profesoru ostaviti na slobodan izbor da ih obradi (iz popisa izbornih tema) i one trebaju biti grafički prepoznatljivo istaknute u udžbenicima. U udžbenicima se mogu nalaziti i dodatni neobavezni sadržaji za učenike koji imaju veći interes za dani predmet ili je predmet blizak usmjerenju škole, ali moraju također biti grafički jasno istaknuti kao neobavezni. Udžbenici trebaju biti primjereni uzrastu učenika i zanimljivi. Tako prilagođeni udžbenici i popratni materijali imaju važnu ulogu u realizaciji kurikulnih promjena.

19. Uvesti stopostotni obuhvat djece rane i predškolske dobi u sustav ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Integracija programa predškole („male škole”) i „nultog” razreda te njegovo zadržavanje u dječjem vrtiću, bez mijenjana sadašnjeg ustrojstva osmogodišnje osnovne škole. To je optimalno za korištenje postojećih kadrovskih i materijalnih resursa. Za mlađu djecu (prije „male škole”) organizirati rad u dobno mješovitim skupinama, i također razmotriti mogućnosti rada s hibridnim modelom mješovitih (prednost za socijalizaciju i komunikacijski potencijal) i homogenih dobnih skupina (prednost za obradu sadržaja prilagođenih dobi djece). Osigurati bolju koordinaciju Ministarstva i osnivača (lokalne samouprave) radi zauzimanja zajedničkih stavova u vezi sustava ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja te odgojiteljske profesije.

20. Intenzivna suradnja s akademskom zajednicom, posebno s fakultetima gdje se obrazuju odgojitelji, učitelji, nastavnici, profesori i stručni suradnici te znanstvenim institutima koji se bave obrazovanjem jer paralelno s kurikulnim promjenama u školi treba osuvremenjivati kurikule nastavničkih fakulteta, s posebnom pažnjom na logično povezivanje gradiva.