Hajdukovi tići u Kosovu jatu

Furiozna pobjeda “vatrenih” protiv Španjolaca na Euru 2016. razgalila je Hrvate diljem svijeta. Posebni obol u trijumfu dala su i tri dalmatinska lava: centarfor Nikola Kalinić, strijelac gola za izjednačenje (1:1), vratar Danijel Subašić kod istog je rezultata obranio penal kapetanu “furija” Ramosu i konačno, krilni napadač Ivan Perišić koji je zabio za konačan skor 2:1 za Hrvatsku protiv Španjolaca, aktualnih prvaka Europe.

Sva su trojica na svoj način i plod Hajdukove nogometne škole iako je svaki od njih imao svoj razvojni put. Kalinić je potekao iz Solina i onda se skrasio na Poljudu te prošao selekcije splitskih “bilih”. Subašić je iz rodnog Zadra na vrata Hajduka stao kad je dogurao u seniorske vode.

Najmukotrpniji put je prošao Perišić, koji je nakon Omiša dogurao do Hajdukovih kadeta, a nije stigao biti ni junior jer mu je splitski klub nudio samo stipendijski, a ne i profi ugovor, koji je pak dobio od Sochauxa koji je pratio ovog talentiranog igrača pa su mu sada otvorena i vrata jedne Barcelone.

Kolega Slaven Alfirević napisao je ovih dana da je “možda i Perišić simbol svih Hajdukovih promašaja”.
Možda, jer ako su ikoga još prije Perišića toliko krivo procijenili u Hajduku, onda je to bio Luka Modrić. Nakon završetka Domovinskog rata 1995., kada je imao deset godina, Modrić se zajedno s Marijem Grgurovićem zaputio na probu u splitski Hajduk, no tamošnja je trenerska struka Modrića ocijenila fizički slabim.

Nakon što je završio osnovnu školu, Modrića je šef omladinskog pogona NK Zadar Tomislav Bašić preporučio Zdravku Mamiću, tadašnjem članu Dinamova Izvršnog odbora. Mamić je bez ikakvih prethodnih saznanja o igračevim sposobnostima prihvatio preporuku te je Modrić, nakon osam godina provedenih u nogometnoj školi NK Zadar, 2000. godine potpisao stipendijski ugovor s GNK Dinamo. Ostalo je povijest…

Europski klub

I onda čitam vijest kako su ovih dana juniori Hajduka u trećoj utakmici završnice prvaka regija u Sesvetama protiv Zagreba odigrali neodlučeno 1:1 i izgubili šanse za plasman u 1. HNL, javlja hajduk.hr. Jedini strijelac za momčad trenera Tončija Žilića bio je Michele Šego. U drugoj utakmici kola Varaždin je pobijedio Slaviju (P) s 1:0. I nakon posljednjeg kola, Varaždinci su postali prvoligaši.

Omladinska škola posebna je priča, tako je nedavno u dramatičnoj presici na Poljudu novinarima govorio novi trener prve momčadi Hajduka Marijan Pušnik.

– Igrač je ozlijeđen, a roditelji zovu i pitaju zašto se mali ne može dokazati. Pitam ljude u klubu, ne zna se tko pije a tko plaća. Sad će se znati. Kad dođe direktor škole, svi ćemo skupa sjesti i znat će se što će se raditi. Postojat će program od U6 do U18 i surađivat će svi zajedno.

Pušnik je zamolio dva do tri mjeseca strpljenja.

– U tom razdoblju imat ćemo viziju. Ona glasi “Hajduk opet europski klub”. Nadam se da ćemo dobro početi Europu kako bismo stekli povjerenje navijača. Rezultat drži sve, bit će pomaka nabolje. Za viziju treba puno toga posložiti. Prava akademija, pravi treneri, odgovorni ljudi, da svatko točno zna svoju zadaću… Ne može se ući u klub ako nemate nekakav bedž, ali ne može se sve riješiti u jedan dan.

A sve ustvari počinje od te famozne Hajdukove nogometne škole, koja je, po meni, glavni katalizator krize, u kojoj splitski navijači već cijelo desetljeće iščekuje osvajanje naslova prvaka Hrvatske. Jer, baš na tom planu, Dinamo se zadnjih godina pokazao kao klub koji zna prepoznati domaće talente i ulagati u njih, spomenimo samo zadnji slučaj Josipa Brekala, kojeg su Dinamovi skauti snimili u Solinu, ispred nosa Hajduku.

Jednoga su dječaka svojedobno u Hajduku ipak dobro bili procijenili. Radi se o Dariju Srni, kapetanu hrvatske nogometne reprezentacije. Nakon prve utakmice na Euru, u Parizu na Parku prinčeva, Srna je uz Modrića, koji je Turcima zabio fantastičnu golčinu, bio uistinu jedan od kraljeva na terenu. Nedugo nakon utakmice, zatekla ga je vijest o smrti njegova oca Uzeira Srne. Njegova životna priča, kao i ona o njegovu sinu Dariju, u medijima je odjednom postala hit.

Vijest o talentiranom dječaku Dariju Srni iz Metkovića tijekom ratnih devedesetih brzo se proširila Hrvatskom te su za njega uskoro postali zainteresirani iz tadašnjeg Varteksa, Zagreba i Dinama.

Babe i stričevi

Uzeir je već skoro bio odlučio da Darijo nastavi karijeru u Varteksu, kad je u njihovu kuću došao Ivan Gudelj i dječaku ponudio probu u Hajduku.

Ponudu su prihvatili iako je to, sjeća se Uzeir, za njih bio veliki rizik. U jeku rata nitko nije znao kako će nova sredina prihvatiti malenog muslimana. Osjećali su se nepoželjno, a Uzeir je više puta naglasio da su treneri u Hajduku od njega otvoreno tražili novac da Darijo zaigra.

– Srećom, bio je toliko talentiran da su ga i bez novca odlučili zadržati – prenosi Guardian Uzeirovu izjavu.
Obitelj Srna je odgajana u poštenju, ali i u velikom siromaštvu.

Darijo je kao klinac istovarivao kamione kako bi nešto zaradio, a kada je otišao u Hajduk, tata Uzeir i mama Milka odricali su se svega kako bi on uspio. I to je jedan od detalja te obiteljske povezanosti.

– Dok su njegovi vršnjaci imali novca koliko im je trebalo, Darijo bi na turnire na koje je išao Hajduk u mlađim kategorijama nosio dvadesetak kuna dnevno. No, nije spustio glavu, rekao je da je ponosan i da njegov otac toliko može izdvojiti – u jednom od rijetkih medijskih istupa kazivao je Uzeir Srna.

Srna je u “vučjoj jazbini” uspio, za razliku od mnogih čiji su talent krivo procijenili poljudski stručnjaci, pa oni koji nisu imali novca, nisu imali sreće, za razliku od drugih kojima su i babe i stričevi ulagali u karijeru. Zato, na kraju, poruka Hajdukovu novom predsjedniku Ivanu Kosu: čuvaj tiće koji sada rastu u tvome jatu.

Ivan Ugrin/slobodnadalmacija.hr

Odgovori

Skip to content