Alkar se ne smije suditi s bratom, čak ni ako je u pravu

Alkar ne može biti netko koga progoni država ili susjed, ispadne li alkaru dio odore ili opreme, bit će diskvalificiran, ali smije namignuti curi u publici

Biti vitez nije lako. Alkar je dužan izdržati viteštvo, odnosno mora živjeti viteškim načinom života. To znači da ne smije biti u svađi ni s kim, nikoga ne smije prevariti, važno je da ga ne progoni država i nitko od susjeda. Ne smije se suditi s bratom, čak ni kada je u pravu. Ničemu se u životu ne pristupa tako ozbiljno kao tome ako je čovjek alkar! – otkriva nam to Ivan Vrca, bivši tajnik Viteškog alkarskog društva (VAD-a), dugogodišnji član i vrstan poznavalac zanimljivih detalja stoljetne viteške igre koja se održala do današnjih dana.

Oduševljenje ženskog svijeta

Nije problem, kaže Vrca, ako junak iz povorke namigne curi.

– Alkar je sam po sebi impozantna osoba. Namignuti curi, to je uvijek ugodno. Alkari oduvijek izazivaju oduševljenje ženskog svijeta. Žena nema u Alci, ali Alka se u suštini trči zbog žene! – kaže Vrca i napominje kako iza svega stoji čudesna Blažena Djevica Marija.

– Uloga žene je ključna. Pa budimo iskreni, Alku u suštini i trčiš da bi s svidio ženama. Ali, uloga žena nije samo na toj poticajnoj razini. Prvo majka ili sestra, a onda supruga oprema junaka za trkalište, a odora i oprema moraju biti besprijekorni – ističe Vrca.

Odora i oprema alkara kopljanika i njihovih momaka zanimljive su zato što je riječ o zimskoj odjeći, od vunenog sukna, a Alka se održava ljeti, često po velikoj žegi, kada je i u kratkim rukavima pod drvoredom kestena na alkarskom trkalištu također nesnosno vruće.

Alkarska odora zapravo nije ratnička. Najvjerojatnije je to bila svečana odora hrvatsko-ugarskih vojnika. Nazivi svih dijelova su turski, što nije ništa čudno s obzirom na to da se u vojnim akademijama za vrijeme Marije Terezije, koje je prethodilo Alki, učio turski jezik, koja je bila dominantna vojna sila. Težina odore je impozantna i jako je važno da bude dobro pričvršćena, što nije lako jer ona izvorno nije služila za jahanje.

– To je od presudne važnosti jer ako u trku alkaru padne dio odore ili opreme, alkarski statut nema milosti. Propisuje obveznu diskvalifikaciju – govori Vrca.

Alkar će biti diskvalificiran i ako nema viteško držanje, uspravno i dostojanstveno. Alkarski statut spominje i čestitost i poštenje, odnosno čojstvo, kao obveznu karakternu osobinu svakoga alkara.

– Kad je čovjek alkar, mora imati viteško držanje, a to je veliko opterećenje za svakodnevni život. Zato postoji nekoliko institucija koje olakšavaju život alkara i omogućavaju mu častan odlazak. Alkar sam procjenjuje svoje pozicije u životu, kao i svoje obitelji, a ima trenutaka kada ocijeni da više ne može, da se valja neki problem koji će morati rješavati. Neki su otišli zbog neuspjeha u odgoju djece. Alkar nikome nije dužan ništa objasniti. Jednostavno, prestane plaćati članarinu VAD-u i dogodine ga nema – objašnjava nam Vrca i dodaje kako u Alci nema opraštanja. Dolaze novi koji žele biti alkari i alkarski momci. Zato, kada se jednom ode, vrlo su rijetki slučajevi da se netko vratio, tvrdi.

Pravila Alke vrlo su jednostavna. U Alci je sve broj. Broj trčanja, pogoci koji nose jedan, dva ili tri punta, visina Alke, duljina koplja, baš sve je propisano. Alkar za 13 sekundi mora dotrčati do Alke, što nije lako i bez zimske odore i koplja dugog 290 centimetra.

– Alkar mora pogoditi onaj krug u sredini alke, a on je bezobrazno malen. Prve mjere su bile dubrovačke, palci i lakti, jer su prve dimenzije zapisane prije nego što je uveden metrički sustav, njih se poslije preračunavalo. Sve je normirano. Dobitnik je neosporan, nitko nema prigovora na to! – ističe Vrca.

Alkar poginuo na probi

Alka nije bezopasna igra. Kada bi se danas osnivala, europski propisi ne bi je dopustili bez kacige, osiguranja publike, konja… Sreća da ju je UNESCO već zaštitio kao svjetsku kulturnu baštinu. Najveća zapamćena nesreća dogodila se 1984. godine kada je čuveni alkar Frano Bareza Šore poginuo na probi.

– Popustile su mu uzde, konj mu je prošao mimo alke, nakon vraćanja udario u palke, pao je i poginuo – govori Vrca.

Za Alku su bile bitne jake kršćanske obitelji: Lovrići, Grabovci, Tripalovi, Vuletići, Tomaševići, Vučkovići. To je kao neka vrsta sinjskog alkarskog plemstva.

Razgovarajući o Alci, ne možemo preskočiti ni politiku jer je Alka oduvijek bila i politička institucija.

– Osim protokolarno, Alka ne ‘razgovara’ s nižim državnim službenicima. Alka se i svađa i miri s carevima, kraljevima i predsjednicima. Alci se ne dopušta da bude mala ispod zvijezda. I kada želi biti mala, nije mala. Nitko nije “triska” cara Franju Josipa, jednog od najvažnijih ljudi u Europi, da dva puta dođe u Sinj na trku – s ponosom kazuje Vrca dok gledamo probe na alkarskom trkalištu. Konjanici jašu kroz drvored kestena, posađen zato što tjera konjske muhe.

– Ovi stogodišnji maruni su se nagledali najvećih figura. Kraljevi, carevi, predsjednici, kardinali, biskupi, ministru, veleposlanici… svi su oni prolazili ovom cestom. Ova ulica je jedna od najstarijih u Europi. Zove se Alka. Jezično, alka je vrlo zanimljiva. Ona je predmet, udruga, igra i ulica – podučava nas Vrca i nabraja još zanimljivosti.

Alkar koji je s najmanje punata osvojio Alku je Dušan Dinarina, koji je 1979. imao samo 5 punata. S najviše osvojenih punata, 15, Alku je izgubio 1932. godine Lucijan Lovrić. U pet pripetavanju ga je dobio Nikola Jelinčić koji je osvojio 16 punata.

Pripetavanje je trajalo dok se nije smrklo jer vojvodina naredba glasi: “Nek se pripetavaju do kraja!” Čak ni konji nisu izdržali pa su ih mijenjali. Slavodobitniku Alke pripada najveća čast i slava. U Alci nema drugoga, nitko drugom ne čestita, ne pripada mu ništa.

– Pobjeđivanje je uvjet preživljavanja na ovom području. Samo se pobjednika slavi i pamti! – poručuju iz Alke. A i u običnom životu često je tako.

Tako će biti i u nedjelju, kada će u povijest ući slavodobitnik 301. Alke.

Jeste li znali?
1. Kalpak

Izrađen je od smeđeg krzna, a na njegovu je vrhu penoć od perja čaplje

1. Kapa

Izrađena od crvene čoje s višebojnim “peškirom” od vune, svile ili pamuka

2. Košulja

Obvezno je bijele boje i sašivena od finog lanenog platna

2. Košulja

Mora biti bijela, ali za razliku od alkarske, momak nosi bijelu košulju od pamučnog platna

3. Majete

To su kopče, a izrađene su od pozlaćenog srebra

3. Majete

Kopče od

pozlaćenog srebra

4. Ječerma

Prsluk od crvene čoje ukrašen

srebrnim tokama

6. Kumparan

Jakna od smeđe vunene tkanine čiji su rubovi ukrašeni crvenom svilenom vrpcom

7. Pojas

Drugi, strukirani pojas od crvene vune

8. Gaće

Obične, od tamnoplave vunene tkanine

10. Bičve

Čarape od bijele vune ispod kojih se nose terluci – polučarape

11. Opanci

Pleteni su od goveđe kože

9. Fišeklije

Momak nosi one izrađene

od srebra

5. Pripašnjača

Vrsta pojasa od smeđe kože

4. Krožet

Vrsta prsluka koji se nosi iznad košulje, a izrađen je od svile u raznim bojama

5. Pojas

Široki pojas omotan oko alkara, izrađen od merceriziranog pamuka u više boja

6. Gaće

Hlače, naravno jahače hlače, sašivene od tamnoplave čoje

7. Rukavice

Alkar ih nosi samo u najsvečanijim prilikama, a izrađene su od bijelog pamuka

8. Dolama

Ogrtač od tamnoplave čoje, usklađen s gaćama

9. Čizme

Izrađene od crne kože, obvezno s mamuzama

ORUŽJE

Alkarski momak na ramenu nosi pušku kremenjaču, a za pojasom kuburu i jatagan.

Alkar je naoružan samo kopljem, a buzdovan nosi buzdovandžija, koji je poseban lik u povorci

Izvor: vecernji.hr

 

Odgovori

Skip to content