MARIJA BISTRICA: BOZANIĆ pozvao na demografsku obnovu

Hrvatski narod želi da se u Domovini stvore uvjeti za pravni i zakonodavni sustav u koji se može pouzdati, istaknuo kardinal Bozanić

Marija Bistrica, (IKA) – Na svetkovinu Uznesenja BDM na nebo, 15. kolovoza, središnje euharistijsko slavlje u hrvatskom nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke predvodio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. U pozdravnoj riječi rektor svetišta mons. Zlatko Koren posvijestio je važnost hodočašća u svetišta, koje nam “uvijek iznova otkriva ljepotu onog prvog hodočašća naših djetinjih dana. U tim sjećanjima iz mnoštva ljudi pred nas izranjaju slike dragih lica, naših najmilijih, da bismo ti i ja mogli postati i ostati hodočasnici morao nas je netko povesti, morao nas je netko potaknuti”.

U tom je kontekstu posebno naglasio važnost majki, baka, supruga, sestara, teta koje su “prve za nas i s nama molile, one su s nama i za nas sklapale ruke, one su se spuštale na koljena da bi se nama otvorio pogled na smisao života, one su naše oči, a time i naš život usmjeravale k Njemu, Isusu Kristu, jedinom Spasitelju svijeta”. Podsjetio je kako bistričko svetište pamti mnoge radosne trenutke. Zlatnim je slovima upisan 3. listopada 1998., dan pohoda sv. pape Ivana Pavla II. , a prošlih je dana izdana građevinska dozvola za izgradnju crkve Sv. Ivana Pavla II. u Poznanovcu, nadomak Bistrice.

Započinjući misu, kardinal Bozanić rekao je kako je ovo dan kada mnogi hrle prema Marijinim svetištima, jer žele biti zajedno s njom. “I mi smo ovdje da budemo s njom, da se njoj molimo, da u nju gledamo i da ju nastojimo slijediti u svom životu”. U propovijedi je kardinal ukazao na evanđeoski odlomak o susretu dviju žena. Marija, mlada židovska djevojka, ulazi u kuću svoje rođakinje, starice Elizabete, za koju zna da je trudna, i pozdravlja je. Ljudski gledano, sve se dalje moglo odvijati drukčije. Nije li prava senzacija bila u tome što je starica Elizabeta u poodmakloj dobi bila trudna? Nije li, da tako kažemo, starica trebala posve privući pozornost, biti novost, prva tema razgovora? Kao žena koja je u starosti doživjela veliku milost, nije li mogla očekivati divljenje svoje mlade rođakinje? No, sve se odigralo drukčije: najprije je od radosti zaigralo dijete koje je Elizabeta nosila u utrobi, a onda je ispunjena Duhom Svetim, izrekla poklik kojim je morao odjeknuti sav kozmos: “Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje!” U tom je kontekstu upitao “nije li već tim riječima Elizabeta uznijela Mariju do nebeskih visina?”

I mi smo se danas došli pokloniti našoj kraljici na nebo uznesenoj, Majci Isusa Krista i službenici Boga živoga. Svatko od nas došao je pred nju s darom svojega života, onakav kakav jest: sa svojim strahovima i nadanjima, radostima i žalostima, došli smo joj povjeriti i svoje probleme i zahtjevnost njihova rješenja, došli smo s ranama na duši i tijelu, misleći i na tolike naše bližnje, misleći na poseban način na nemire koji se događaju u svijetu; došli smo umorni jer smo odlučili privezati lađu svoga života u sigurnu luku. Jer, kao vjernici znamo da ništa što se događa oko nas ili u nama ne može utjecati na istinu o Marijinu uznesenju na nebo, ali njezino Uznesenje, i istina da nas neprestano zagovara kod svojega Sina, može utjecati na nas i na sve oko nas, može preobraziti ovu našu, često tjeskobnu, svakodnevicu u istinsku radost življenja, rekao je kardinal Bozanić, te nastavio: “Mi smo danas, u ovome bistričkom, ali i svim drugim hrvatskim marijanskim svetištima, došli preobraziti u rasadište života sve ono što u našem životu čini pustinju, došli smo i pojedinačno, i obiteljski i kao narod tražiti utočište, nadu i sigurnost u okrilju Majke Isusove i Majke naše”.

Kardinal je hodočasnicima posebno u svijest prizvao spomen na događaj koji se zbio prije 40 godina, kad se pred čitavim svijetom pokazala snaga “marijanske niti” hrvatskoga vjerničkog naroda. Toga je rujna 1976. u Solinu, usred ljutoga komunizma, unatoč brojnim prijetnjama, na desetke, na stotine tisuća hodočasnika slavilo dvostruki jubilej: tisućgodišnjicu prvoga hrvatskoga poznatoga marijanskoga svetišta Gospe od Otoka, što ga je dala sagraditi “dobra hrvatska kraljica Jelena, koja je bila majka kraljevstva i zaštitnica sirota i udovica” i trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata. Tada je započela velika devetnica vjerničkoga hrvatskog naroda od Solina do Marije Bistrice, koja je prethodila epohalnim povijesnim promjenama u Europi na kraju dvadesetog stoljeća. Solin se urezao u povijest hrvatskoga naroda ne samo po okupljanju naroda, ne samo zato što je to okupljanje bilo poruka, krik naroda za oslobođenjem od komunističke diktature koje su došli poduprijeti i uglednici iz svijeta, nego ta je proslava bila i mnogo više od toga. Tada je, naime, izrečen zavjet koji je postao neizbrisiv znak, časna, ugovorna obveza hrvatskoga naroda s Majkom Božjom, rekao je kardinal, te podsjetio kako je njegov predšasnik zagrebački nadbiskup Franjo Kuharić uime čitave Crkve u Hrvata obnovio tisućljetnu vjernost naroda Isusu po Mariji te utvrdio pradjedovski zavjet. Molitva tom prigodom izrečena obvezuje i nas danas, “kad naš narod vapi za demografskom obnovom, kad vjetar njiše prazne kolijevke, kad nam se gradovi i sela sve više pustoše, kad nam je toliko potrebna hrabrost, snaga, pouzdanje u život”.

Jedno je sigurno: ni kao pojedinci, ni kao narod, ne možemo stići do blagostanja bez duhovnoga kapitala, a put do njega nam nitko ne može zapriječiti, nikakva institucija, nikakva ideologija, nikakva agencija. Do tog se kapitala dolazi isključivo s pouzdanjem u Boga kakvo je imala Blažena Djevica Marija i toliki kojima je ona bila uzor, upozorio je propovjednik, te podsjetio na riječi jedne od posljednjih propovijedi na Mariji Bistrici blaženog Alojzija Stepinca 1944.

Ima puno dobra u našoj sredini. U našem narodu živi jaka svijest solidarnosti koja se očituje u suočavaju s nevoljama i potrebama ljudi. Potrebno je čuvati spomen na velikodušne, hrabre i jednostavne geste naših ljudi kad su se susretali s potrebama drugih. Trebamo obnavljati žar pouzdanja u sebe, u naše zajedništvo, u mogućnost promjene na bolje, jer ovaj narod želi živjeti dostojno u svojoj domovini, želi bolju budućnost za sebe i za svoju djecu. Ovaj narod, jer ga je oduvijek resila miroljubivost i osjećaj za pravdu, umoran je od toga da istinu o svojoj povijesti mora tražiti na sudovima izvan svojih granica. Stoga želi da se u Domovini stvore uvjeti za pravni i zakonodavni sustav u koji se može pouzdati, rekao je kardinal, te homiliju zaključio riječima “u hrvatskim Marijinim svetištima posebno nas dotiče nit marijanske nade, pouzdanja i utjecanja, nit koja je protkala i osobnu povijest svakoga od nas, ali i povijest našega naroda. Ta lenta marijanske pobožnosti kojom smo se preko srca obavili, našemu narodu pokazuje da smo nositelji dostojanstva njezinih kćeri i sinova, a ako želimo pripadati Mariji onda je moramo nastojati i slijediti: u njezinoj poniznoj uzvišenosti, u bogatstvu njezine skromnosti, u blistavom ozračju njezine skrovitosti, a napose u njezinoj bezuvjetnoj pripadnosti Isusu. Mnoge će se okolnosti našega života mijenjati, ali zavjet nas obvezuje na doživotnu vjernost Onoj koja je prva povjerovala. Majko Božja na nebo Uznesena, Kraljice Neba i Kraljice Hrvata, moli za nas, za naše obitelji, za našu Domovinu i sav svijet!”

IKA

Odgovori

Skip to content