DAVORIN RUDOLF: Gospodarski pojas bio bi novi lex Perković
Foto Hanza Media
Među sedam jamstava koje je Most postavio kao uvjet za suradnju u formiranju saborske većine i sastavljanju vlade na visokom drugom mjestu nalazi se proglašenje gospodarskog pojasa u Jadranu.
– Most predlaže uspostavu isključivog gospodarskog pojasa na čitavom teritoriju Republike Hrvatske. Hrvatski sabor ukida ZERP i proglašava isključivi gospodarski pojas Republike Hrvatske u Jadranskom moru u produžetku njezina teritorijalnoga mora. Akt o proglašenju isključivog gospodarskog pojasa Ministarstvo vanjskih poslova Republike Hrvatske notificirat će glavnom tajniku UN-a u svojstvu depozitara Konvencije o pravu mora iz 1982. te svim obalnim državama u Jadranskom moru – scenarij je na kojemu formalno inzistirajuBožo Petrov i suradnici.
IGP se našao na dnevnom redu već za prvih pregovora HDZ-a i Mosta, a lako je zaključiti da se na područje što se nastavlja na teritorijalno more i unutrašnje vode i zauzima prostranstvo od 24 tisuća četvornih kilometara odnosi poruka Andreja Plenkovića kako će trebati konzultirati Europsku uniju i njezine institucije.
Propuštene prilike
Kolike su hrvatske mogućnosti i kako bi Bruxelles reagirao na takav jenostrani potez Zagreba zatražili smo mišljenje od jednog od vodećih hrvatskih stručnjaka za pravo mora, akademika Davorina Rudolfa.
– Hrvatska je 2003. donijela zakon o gospodarskom pojasu, ali mi smo ga, istina, nazvali drukčije – ZERP (Zaštićeni ekološko-ribolovni pojas), što je jedini takav naziv u svjetu i nitko gospodarski pojas tako ne naziva osim nas. Kada je trebao stupiti na snagu 2004. godine, naš je Sabor donio posebnu odluku, propis, da se pravni režim zabrane ribolova neće primjenjivati prema ribarima iz članica EU-a.
Uslijedio je jak pritisak Italije i Slovenije, s tim da su Slovenci preuzeli ulogu glasnogovornika, galamili su u ime Italije. To je bio prvi u nizu propusta naše političke elite, jer svi su znanstveni autoriteti zagovarali proglašenje punog gospodarskog pojasa, pa čak i u vrijeme Jugoslavije. Počinjena je vrlo gruba greška kada smo već dopustili ribolov, a da nismo propisali da se dužno mora poštovati hrvatske propise o zaštiti i očuvanju ribljih bogatstava. To je ta podanička vanjska politika, koju nikada nisam odobravao, niti razumio – objašnjava Rudolf.
Po njemu sve ovisi što bi Hrvatska jednim takvim potezom, poput proglašenja IGP-a, sada htjela.
– Postoji mogućnost da mi naš postojeći Zakon o ZERP-u proširimo s pravima koje međunarodno pravo osigurava obalnoj državi, a koja nismo unijeli 2003. godine, ali sve to mora biti u u skladu s ribolovnom politikom EU-a i u suradnji s njima. Međutim, da kažemo da u njemu ne može ribariti preostalih 27 članica Unije, to vam je otprilike novi “lex Perković”. Gospoda s Markova trga ne smiju se više služiti muljažom ni provincijalnim, balkanskim potezima.
Ne sjede u Bruxellesu neki mutavi stručnjaci. Već smo se jednom dobro izblamirali pa nam ne treba repriza. Potpisali smo Lisabonske ugovore i njima preuzeli obveze o zajedničkoj ribolovnoj politici koje smo dužni poštovati – rezonira akademik Rudolf.Decidiran je da ne treba poduzimati ni formalne korake kakve predlaže i uvjetuje Most.
– Što ćemo proglašavati nešto što već imamo?! ZERP je varijanta gospodarskog pojasa. Korejski brod ne može doći i loviti u Jadranu, ali može doći Talijan. Što mi možemo? Mi možemo upotpuniti postojeći zakon sa svim pravima koja su navedena u Konvenciji o pravu mora, što je najvažniji dokument uz Povelju UN-a nakon Drugog svjetskog rata.
Sve što nam pruža međunarodno pravo, sve trebamo iskoristiti, naravno u suradnji s Europskom komisijom i ostalim tijelima EU-a. Konfrontacija nam ne treba. Možemo promijeniti i ime samog zakona, umjesto ZERP unijeti pojam gospodarski pojas. Ako se u to ide, onda treba unijeti prava koja ima svaka obalna država, primjerice ona vezana uz umjetne otoke, proizvodnju energije vjetrenjačama, zaštitu i očuvanje ribljih bogatstava i morskog okoliša. Svi drugi su su te propise dužni poštovati – ističe Rudolf.
– Mi na EU i njezinu politiku ne trebamo gledati kao nešto što je loše za RH, dapače, EU se jako zalaže da se u ribolovnim područjima država članica održivo iskorištava riblje bogatstvo. Grubo govoreći, da se lovi koliko se obnavlja na istom području u istom razdoblju. Vrlo rigorozni su i propisi o ribarskim alatima, razdobljima i područjima zabrane ribolova, limitima ribarskih flota, a još važniji su fondovi za poticanje modernog ribarstva, posebice unapređenje i širenje nepredne tehonologije, kao i ribarskog tržišta i njihove organizacije – naglašava stručnjak za pravo mora.
Petrov i diktatura
– Ja, znači, podržavam da sva prava koja nam daje međunarodno pravo iskoristimo. Međutim, ne podržavam metode koje poduzima Petrov u stilu “evo vam pet dana, mi smo svoje rekli”. To je vrsta autokracije i korak do diktature, isto kao kada šef HSS-a Beljak suspendira 100 članova stranke ili Milanović rasturi SDP-ovu splitsku organizaciju. Treba razgovarati s Bruxellesom s posebnim naglaskom na iskorištavanje, očuvanje i zaštitu ribljih bogatstava u gospodarskim pojasima država članica EU-a, te obavezno uključiti struku u razgovore. More uz otoke i obalu kopna, teritorijalno more široko 12 morskih milja i unutarnje morske vode, valja i dalje ostaviti u nadležnost isključivo obalnih država – poručuje akademik Davorin Rudolf.
Siromašni Talijani
– Talijani nisu proglasili puni gospodarski pojas već ekološki, odnosno iz “jelovnika” su uzeli zaštitu i očuvanje prirodnih bogatstava. Zašto nisu proglasili zabranu ribolova? Pa zato što nitko zbog siromašnog fonda neće tamo loviti, a oni sami idu u strana mora, jer su u susjedstvu 11 država – navodi Rudolf.
Slovenska gnjavaža
– Ili Slovenci, koji jesu proglasili gospodarski pojas na izlazu iz Tršćanskog zaljeva, i to samo da nas gnjave, ali u praksi nemaju ništa od toga – kaže naš sugovornik.
Izvor: slobodnadalmacija.hr
1 comment
U načelu se slažem s pof. Rudolfom, ali treba uzeti u obzir da inzistiranje na konsenzusu u prevelikom broju područja odlučivanja potiče “tihu diplomaciju” i, što je još gore, netransparente pritiske, pa čak i otvorene pritiske, dakle prikrivene i otvorene ucjene. Primjer je inzistiranje Komisije EU da Hrvatska prizna odluku arbitraže o granicama, iako taj pritisak ne proizlazi iz prava Komisije. Dakle dok se EU ne ustroji kao pravna država, sve će njezine članice koristiti ucjene, ako procijene da im se ucjene isplate. A Hrvatskoj bi se (kontra) ucjena s iskljujčivim gospodarskim pojasom, vrlo vjerojatno isplatila, jer bi bar potkresala nezakonita presizanja Komisije.
EU bi trebala pri planiranju svog budućeg ustroja posegnuti za dvama uspješnim precedentima: SAD i Švicarske. Koliko god se čini da su SAD zemllja nasilja, uravo se sada vidi da pravna država u SAD djeluje, krešući pokušaje Predsjenika Trumpa da se ponaša kao diktator.
U slučaju da se pristupi izmjenama i dopunama ZERP-a, trebalo bi najprije Italiji predložiti da i ona proglasi isključivi gospodarski pojas, a svoja prava na ribolov u Hrvatskoj i njezinu gospodarskom pojasu (prošireni ZERP) koristi prema bilateralnom ugovoru s Hrvatskom koji bi trebalo sklopiti.