S prvog zasjedanja Druge zagrebačke Sinode
Prvo zasjedanje Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije započelo je u petak, 9. prosinca u dvorani „Vijenac” Nadbiskupijskog pastoralnog instituta u Zagrebu.
Početku zasjedanja nazočili su i varaždinski biskup Josip Mrzljak, sisački biskup Vlado Košić, križevački vladika Nikola Kekić, vjelovarsko-križevački biskup Vjekoslav Huzjak, te predsjednik i potpredsjednica Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica fra Jure Šarčević, OFMCap. i s. Miroslava Bradica.
Zasjedanje je započelo svečanim pjevanjem Večernje, tijekom koje je kancelar Zagrebačke nadbiskupije mons. Stjepan Večković u procesiji u dvoranu unio evanđelistar.
Na početku uvodnoga govora zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić pozdravio je sudionike Sinode, ističući kako oni predstavljaju „čitavu nadbiskupijsku obitelj, njezine zajednice i tijela, službe i ustanove. Ovdje je okupljena naša nadbiskupijska Crkva po mnogovrsnim suradnicima biskupske službe i crkvenog svjedočenja. Ovdje su članovi Prvostolnog kaptola zagrebačkog, Prezbiterskog vijeća, Zbora savjetnika, Nadbiskupskog duhovnog stola, arhiđakoni i dekani, župnici i župni vikari, predstavnici župnih vijeća, vjeroučitelja, redovničkih zajednica, mladih vjernika, bogoslova, vjerničkih društava, udruga i crkvenih pokreta.
Ovdje su i predstavnici iz raznih područja crkvenog djelovanja, služenja i svjedočenja caritasa, odgoja, školstva, zdravstva, znanosti, kulture, poduzetništva. Želim da rad što ga sada započinjemo svima pomogne da se međusobno još više duhovno zbližimo, te nam omogući živjeti ono zajedništvo koje je vlastito Kristovoj Crkvi, bilo u njezinoj sveopćoj dimenziji bilo u pojedinačnim područjima njezina djelovanja.”
Nadalje je kardinal dao kraći pregled priprema za Sinodu što je započelo najavom o sazivanju Sinode na blagdan bl. Alojzija Stepinca, 10. veljače 2002. godine, a na jesen iste godine započela je daljnja priprema molitvom i nadbiskupijskim savjetovanjem. Slijedile su predsinodske rasprave u župama, dekanatima i drugim zajednicama vjernika što je obuhvatilo široki krug vjernika nadbiskupije. Početkom 2003. godine uspostavljena su tijela Sinode i to Središnje pripremno povjerenstvo i Tajništvo za pripremu Sinode. Nakon obrade zapisnika s predsinodskih rasprava tijekom 2008. i 2009., pristupilo se izradi Radnog dokumenta koji je dovršen 2015. godine. Kardinal Bozanić je spomenuo, kako je o Sinodi razmišljao i sluga Božji kardinal Franjo Kuharić, te se posebno radovao njezinoj najavi u veljači 2002. godine.
U ovoj prigodi kardinal Bozanić je zahvalio svima koji su se spremno i velikodušno uključili u djelo pripreme Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije. „Odajem priznanje za kvalificiran stručni doprinos svim članovima Središnjeg pripremnog povjerenstva, voditeljima i članovima studijskih skupina, Radnoj skupini stručnjaka koja je oblikovala ‘Instrumentum laboris’, članovima Tajništva za pripremu Sinode, te volonterima Sinode među kojima se ističu naši mladi vjernici. Posebno zahvaljujem tajnicima Sinode dr. Tomislavu Markiću koji je tu službu vršio od samog početka pripreme sve do 2011. godine, te njegovom nasljedniku, sadašnjem tajniku dr. Denisu Bariću”.
Ukazujući na činjenicu da je pretpripremno i pripremno razdoblje Sinode imalo duži vremenski tijek, kardinal je naglasio kako su predsinodske rasprave iznjedrile mnoge prijedloge, od kojih su neki već ostvareni, poput Hrvatskoga katoličkog sveučilišta i Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta. Spomenuo je, kako su tijekom priprema Sinode osnovane i dvije nove biskupije Sisačka i Bjelovarsko-križevačka. K tomu, to pripremno razdoblje obilježio je i pohod pape Benedikta XVI. Hrvatskoj o proslavi Prvoga nacionalnog dana hrvatskih katoličkih obitelji.
Sinodsko gibanje u našoj partikularnoj Crkvi pokrenulo je novi zamah koji obuhvaća svećenike, redovnike i redovnice, a posebno i vjernike laike. U mnogim je vjernicima upravo na sinodskim susretima probuđena svijest o poslanju i odgovornosti za svoju nadbiskupijsku Crkvu. Zahvaljujući tom sinodskom procesu razvija se novi stil suodgovornosti vjernika za svoju župnu i svoju nadbiskupijsku zajednicu, jednom riječju za konkretnu Crkvu u kojoj žive. To nam svima u Crkvi pomaže da se međusobno obogaćujemo i prepoznajemo kao članovi iste župe, iste nadbiskupije, iste Crkve, rekao je kardinal, te nastavio:
„Dijeleći i razmjenjujući mišljenja o različitim pitanjima izoštravamo svoj vjernički pogled, činimo ga dalekovidnijim i spremnijim za suočavanje s nebrojenim izazovima našega vremena, postajemo tako zreliji i spremniji upustiti se u životnu avanturu s Bogom i Boga unositi u sve pore života. Po sinodskom nastojanju želimo sav svoj život prožeti Bogom i Bogu dati više mjesta, ne samo u svojim župnim zajednicama, već i u svojim obiteljima, u školama, na radnim mjestima, u kulturi, znanosti i umjetnosti, u zdravstvu, gospodarstvu, politici, medijima i športu, da bi uvijek bili drugima spremni dati obrazloženje nade koja je u nama, ali blago i s poštovanjem”.
Sinodalnost je karakteristika Crkve koju se ne može poistovjetiti sa sličnim događanjima u društvu. Sinoda se događa u Božjem narodu, u prostoru u kojem Crkva osjeća i spoznaje djelovanje Duha Svetoga koji uvijek iznenađuje ako mu se otvorimo. Bog je uvijek veći od naše logike i naših računa. Želim naglasiti da Sinoda može biti prostor djelovanja Duha Svetoga samo ako se članovi Sinode molitveno i s povjerenjem otvore Bogu, ako u tišini svoje savjesti slušaju što im Bog govori. Potrebna nam je svima evanđeoska poniznost, ali i crkvena hrabrost.
Koristeći slikovite usporedbe pape Franje iz uvodnog govora na početku zasjedanja biskupske sinode o obitelji, želim naglasiti da Sinoda „nije neki simpozij, niti debatni klub, ona nije ni parlament, ni sabor gdje se treba pregovarati da bi se dogovorilo”. Sinoda je, naime crkveni događaj, to će reći Sinoda je Crkva koja je zajedno na putu da bi stvarnost sagledala očima vjere. To je Crkva koja propituje i ispituje svoju vjernost pokladu vjere kao živom izvoru na kojem se Crkva napaja i u kojemu nalazi svjetlo za usmjerenje svoga života i djelovanja, posvijestio je kardinal Bozanić, te sudionike Sinode ohrabrio, jer „svaka i svaki od vas pozvani ste dati doprinos Sinodi.
Potrebno je govoriti jasno, otvoreno, hrabro, poslušni glasu svoje savjesti i Duhu Svetomu. Slušajmo pozorno jedni druge u međusobnom poštovanju. Svaki doprinos, svaki intervent je vrijedan i važan. Potrebno je dobro paziti, da ne bi išta ovdje posijano, a što je za izgradnju naše Zagrebačke nadbiskupije ostalo izgubljeno”.
MISIJA / ZAGREBAČKA NADBISKUPIJA
