Izabrane savjetnice koje će dati svoje mišljenje o Katoličkoj crkvi

FOTO REUTERS

Skupinu čine kršćanke, katolkinje odnosno protestantkinje, pa muslimanke i Židovke, koje djeluju u Čileu, Sjedinjenim Državama Amerike, Irskoj, Italiji, Turskoj, odnosno Iranu

Ženska savjetodavna skupina, konstituirana u Vatikanu užežin Međunarodnog dana žena, u sklopu Papinskog vijeća za kulturu, razbija sheme uobičajene u ipak masovno muškoj Rimskoj kuriji i poprilično patrijarhalnoj univerzalnoj Katoličkoj crkvi.

“Suze kršćanke i suze muslimanke iste su boje”; bit ljudskog identiteta nije “ni ženska ni muška, ni kršćanska ili muslimanska, nego ljudska”, podsjetila je u razgovoru za Crux medijima najzanimljivija članica Skupine, iranska muslimanska teologica Šahrazad Kušmand.

Kardinal Gianfranco Ravasi je naime, u dogovoru s papom Franom, imenovao 37 djelatnica iz raznih područja, poput glume, medicine, diplomacije itd., iz raznih vjera i “ne-vjera”, što je već samo po sebi više jedinstveno nego neobično. Ništa manje je jedinstvena i zadaća na koju su pristale: sastajat će se triput godišnje da bi Katoličku crkvu, preko Papinskog vijeća za kulturu, savjetovale ne o emancipaciji žene unutar te Crkve, nego da bi prikazale svoj pogled na univerzalna pitanja kojima se bavi i Katolička crkva i sugerirale inicijative.

Ženski rakurs

Nisu, dakle, posrijedi “ženski studiji”, nego ženski insajderski pogled na pretežno “muške” studije. A to je – koliko smo mogli doznati, veoma inovativan korak ka razbijanju diskriminacije barem u kognitivnoj sferi, ako već ne u sferi odlučivanja. Podatak da je u tome isprednjačila Katolička crkva, organizacija po svojoj naravi tradicionalna, indirektno upozorava koliko su diskriminatorski natražne druge strukture, uključujući i političke i akademske.

Skupinu čine kršćanke, katolkinje odnosno protestantkinje, pa muslimanke i Židovke, koje djeluju u Čileu, Sjedinjenim Državama Amerike, Irskoj, Italiji, Turskoj, odnosno Iranu. Ima majki i časnih majki, političarki i visoko rangiranih menadžerica u svjetski utjecajnim tvrtkama, npr. u Googleu. Tu je i irska veleposlanica pri Svetoj Stolici Emma Madigan, ali “u vlastito ime”, kako je naglasila, a ne u ime Irske.

Koordinatorica skupine je Consuelo Corradi, vicerektorica Slobodnog sveučilišta presvete Marije uznesene (LUMSA), osnovanoga svojedobno da bi obrazovao redovnice i ine žene za učiteljski poziv, pod geslom “vjera i znanje”, kasnije otvorenoga i muškarcima.

Ravasi je, razgovarajući s novinarima, podsjetio da se njegov “dikasterij bavi veoma delikatnim pitanjima, pa se pokazuje koliko je važan ženski rakurs kada one proučavaju” te teme.

– Mislim da je važno što je u savjetodavnost uključen realni život ženâ, što uključuje poduzetnice, glumice, filozofkinje, sveučilišne profesorice. Ali ima biti uključen i dnevni život žena u malim selima u Africi i Aziji. To je nešto o čemu su mnogi možda mogli čuti, ali je realno da to nisu znali iz prve ruke – objasnila je Cruxu č. m. Maria Giovanna Ruggieri, predsjednica Svjetske unije katoličkih ženskih organizacija (WUCWO).

Raste broj uposlenica

Ona je, koliko retorički toliko i polemički postavila neugodno pitanje: iako uloga ženâ u Katoličkoj crkvi nije službeno priznata, “što bi ostalo” ako bi one otišle?
Još je Benedikt XV., antiratni papa, otvorio vrata vatikanske administrativne citadele ženama. Ove godine navršeno je točno stoljeće otkako je u kurijalnim uredima uposlena prva žena, Anna Pezzoli. U posljednjih 10 godina broj žena uposlenih u Vatikanu poskočio je sa 483 na 762, a među njima je razmjerno manje redovnica jer je sve više laikinja (koje – drago mi je da to mogu naglasiti – kažu da nemaju nikakvih problema kada odlaze na rodiljni odmor, te da nailaze na mnogo razumijevanja kada moraju uskladiti majčinske i radne obaveze, što govori da su barem u Vatikanu kršćani).

Ovoga časa je otprilike svaki peti uposlenik u Rimskoj kuriji, odnosno u Državi Vatikanskoga Grada, žena. Većina ih je s akademskom titulom. Prodor žena objašnjava se i podatkom da su vatikanske plaće niže od talijanskih – ali to ne umanjuje činjenicu da se u Vatikanu postotak žena među uposlenima povećava, a ne smanjuje, kao u nekim državama gdje su na vlasti deklarirano kršćanske stranke.

Izvor: Misija

Odgovori

Skip to content