Vrhunska knjiga mr. sc. Blanke Matković o logorima i likvidacijama u Splitu i Srednjoj Dalmaciji

Knjiga će izazvati burne reakcije jer prvi put objavljuje popise likvidiranih žrtava komunističkoga režima u Splitu i okolici

Prošloga tjedna, pred velikim brojem posjetitelja u dvorani Nadbiskupskoga sjemeništa u Splitu predstavljena je knjiga povjesničarke mr. sc. Blanke Matković “Split i Srednja Dalmacija u dokumentima OZNE i UDBE (1944.-1962.), Zarobljenički logori i likvidacije”. Knjiga je u sljedećih nekoliko dana predstavljena i u Sinju i u Trilju.

Nakladnici knjige su Hrvatska družba povjesničara “Dr. Rudolf Horvat” iz Zagreba i Kulturno društvo Trilj. Urednik izdanja je dr. Josip Dukić, recenzenti su dr. Zlatko Begonja i mr. sc. Ivan Kozlica.

Ova vrhunska knjiga, koja raskrinkava zločinačku narav jugoslavenskoga komunističkoga režima na splitskome području i na prostoru splitskoga zaleđa plod je višegodišnjega istraživačkoga rada djelovanja autorice Blanke Matković, poznate po beskompromisnome ustrajavanju na dokumentiranoj i potkrijepljenoj istini i na odbijanju robovanja nametnutim lažima jugokomunističkoga režima na štetu Republike Hrvatske i hrvatskoga naroda.

Arhivska građa

Knjiga donosi stotinjak dokumenata iz Državnoga arhiva u Splitu i Hrvatskoga državnog arhiva, od kojih se veći dio po prvi put sada objavljuje, a koji svjedoče o komunističkoj represiji i zločinima u Splitu i srednjodalmatinskom prostoru, posebice na području od Imotskoga do Muća te od Sinja do Dicma i Dugopolja.

Prema riječima autorice mr. sc. Blanke Matković, prikupljanje arhivske građe počelo je 2006. godine, a glavni motiv bila joj je činjenica što je do toga trenutka postojalo nekoliko knjiga koje su se odnosile na antifašistički Split, ali nije postojala niti jedna koja govori o drugoj strani toga antifašističkog Splita.

‘U ovoj knjizi donosimo imena ljudi različitih nacionalnosti – Talijana, Nijemaca, Poljaka i nekih drugih – koji su se našli u Splitu u trenutku kada su partizani zauzeli Split i srednjodalmatinsko područje. Ali najveći broj ljudi je s područja cetinskog kraja, s područja Dugopolja i širega splitskog područja, znači nešto malo trogirskog područja, područje Omiša, Makarske i imotskoga područja, ali i iz drugih krajeva Hrvatske i srednje Bosne’, istaknula je autorica Matković.

Originalni dokumenti partizansko-komunističke vlasti

U knjizi se prvi put objavljuju neki originalni dokumenti partizansko-komunističke vlasti, poput presude mladim splitskim Hrvatima koji su 1947. godine s Marjana uklonili jugoslavensku zastavu i istaknuli hrvatsku, zbog čega su brutalno kažnjeni, a neki naposljetku i životima platili svoje domoljublje. Knjiga također donosi više popisa likvidiranih “narodnih neprijatelja”, popis zatočenika u logoru Gripe u Splitu, brojna imena i nema sumnje da će čitatelji ove knjige s tugom u srcu moći pročitati imena svojih predaka, žrtava jugokomunističke represije. S obzirom na obilje konkretne dokumentacije, nema sumnje da će ova knjiga pobuditi golemi interes u Dalmaciji.

Knjiga počinje preslikom dokumenta Deset zapovijedi komunista, dokumentom pronađenim u ostavštini Krunoslava Draganovića. U tome dokumentu za komunističke propagandiste navodi se da su neprijatelji broj jedan Rimska crkva i kršćanska obitelj, borba protiv svih, a naročito popova, rad na boljševizaciji, ustrajavanje na lažima i zlu…

Govoreći o knjizi, don Josip Dukić, inače profesor Katoličkoga fakulteta u Splitu i svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije, rekao je kako je ova tužna tema koja je predugo bila tabuizirana, no u demokratskome društvu nema zabranjenih tema, a svaki pokušaj zabrane ovakvih tema pretvara ih u dogmu koja ubija, umjesto da otvara, oživljuje i traži odgovore. Ne samo da vrijeme za ovakvu knjigu nego je vrijeme za nju odavno bilo, smatra dr. Dukić. Dodao je da sve mora biti podložno reviziji kad je riječ o povijesti, a znanost koja se ne revidira i nije znanost. Ovakve vrsta istraživanja nema svrhu ni motivaciju u osveti prema bilo komu, već predstavlja svojevrsni čin lustracije, dakle da se kaže istina. Predstavljač don Dukić informirao je nazočne da je autorica Blanka Matković u ovoj knjizi objavila 62 dokumenta od 1944. do 1946. godine u jednoj cjelini. Prvi put sada se objavljuje popis od 1413 zatočenih osoba u logoru Gripe, zatim tu su dokumenti iz 1944. o strijeljanju 20, 30 ili više osoba, popisi likvidiranih.

Crne liste neprijatelja

Vrlo je važno da se objavljuje i dopis jugoslavenskoga pouzdanika Drage Despota koji nadležne obavješćuje o nizu nepravilnosti koje organi čine pri likvidacijama, posebice u slučaju tzv. crnih lista neprijatelja koji su likvidirani bez presude, a Despot moli da se naknadno donesu presude, sugerira da se neprijatelji pošalju na frontu i na zgodan “spontan” način likvidiraju. Dokumenti i knjiga svjedoče o užasu koji si Hrvati Splita i širega splitskoga područja proživljavali po ulasku tzv. osloboditelja i preuzimanju vlasti.

O knjizi je govorio i mr. sc. Ivan Kozlica, Sama autorica Blanka Matković, inače doktorandica na sveučilištu Warwick u Coventryju u Velikoj Britaniji, naglasila je, obraćajući se okupljenima, da dokumenti objavljeni u knjizi govore da narod tzv. „partizanskoga“ grada Splita nije olako prihvaćao nove okolnosti. Mnogi među njima aktivno su podržavali tzv. Narodnooslobodilački pokret, no unatoč tome, kritički su promišljali te su nastojali iskazati svoje nezadovoljstvo nepravdom koja ih je okruživala trudeći se u nasilnome poratnom okruženju preživjeti kao – ljudi. Dokumenti govore i o povijesnoj ostavštini koju smo naslijedili i koju, unatoč vojnoj pobjedi u Domovinskome ratu, još uvijek nismo odbacili, zbog čega je naše društvo još uvijek zatrovano komunizmom, neoboljševizmom i orjunaštvom. Otac domovine dr. Ante Starčević istaknuo je da „koga nose tuđe noge, neka se ne čudi, ako padne“. Samo onaj kojega uvijek nose vlastite noge, koji promišlja, uči i ne zaboravlja svoju povijest, u svim okolnostima može doista ostati – Čovjek, istaknule je Blanka Matković.

Djelovanje udruge Hrvatske družbe povjesničara “Dr. Rudolf Horvat

U nastavku je podsjetila na djelovanje udruge Hrvatske družbe povjesničara “Dr. Rudolf Horvat” kojoj je na čelu. “Članovi naše udruge postigli su zapažene rezultate u istraživanju moderne hrvatske povijesti te sudjelovali u objavljivanju tridesetak knjiga, 60-ak znanstvenih radova i većega broja feljtona i novinskih tekstova. Među tim radovima posebno bismo izdvojili one o zločinima 8. dalmatinskoga korpusa, odnosno pripadajućih brigada, i to u Dalmaciji, Lici, Hercegovini i Sloveniji, posebno Kočevskome rogu, zatim radove o likvidacijama ranjenih pripadnika Hrvatskih oružanih snaga u Zagrebu i okolici 1945., posljednjim borbama za Travnik i Odžak, likvidaciji Vojka Krstulovića, poslijeratnome logoru Jasenovac čije smo postojanje na temelju arhivskih dokumenata dokazali, novinske tekstove o brojnim manipulacijama i lažima Spomen-područja Jasenovac te analizu suđenja Dinku Šakiću u kojoj smo dokazali da su njegova optužnica i presuda bili najobičniji politički igrokazi. U pripremi su tri knjige i to knjiga Stipe Pilića o poslijeratnome logoru Jasenovac, moja i Pilićeva knjiga o posljednjim bitkama Drugoga svjetskog rata na području Bosne i Hercegovini i stradanju hrvatskoga naroda na tom prostoru te „Solinski žrtvoslov“, čiji smo autori don Josip Dukić i ja. U planu je i rad na dvama opsežnijim projektima: Cetinska krajina u Drugom svjetskom ratu i poraću i Imotska krajina u istome razdoblju. Osim toga, redovito reagiramo na iskrivljavanja suvremene hrvatske povijesti u Hrvatskoj i inozemstvu, naročito ona na koja tzv. hrvatska diplomacija ostaje nijema, čime pridonosi narušavanju časti i ugleda hrvatskog naroda i države. U posljednje dvije godine uputili smo veći broj dopisa Ministarstvu kulture, Ministarstvu vanjskih poslova, Vladi RH, Uredu predsjednice RH, znanstvenim i kulturnim institucijama RH, udrugama i političkim strankama, a odgovor koji redovito stiže je isti – šutnja… Knjiga koju danas predstavljamo posvećena je upravo ratnim i poratnim žrtvama, odnosno Vojku Krstuloviću i Frani Tenti te svim žiteljima Splita i okolice koji su žrtvovali svoje živote za hrvatsku slobodu i nezavisnost. Ovim činom želja mi je podržati inicijativu udruge Urbana desnica za dodjelu jedne ulice u Splitu upravo Frani Tenti. U gradu Splitu još uvijek imamo ulice nazvane po komunistima koji nikakve veze nisu imali s našim gradom,primjerice Ulicu Augusta Cesarca i Ulicu Ivana Gorana Kovačića. Stoga se ni u kom slučaju ne može opravdati činjenica da nemamo Ulicu Frane Tente ili na primjer Ulicu Thomasa Crowleya, pripadnika 9. bojne HOS-a, odnosno 114. brigade, pa se trebamo nadati da će buduće gradske vlasti ispraviti takvu nepravdu.

Unatoč činjenici da je iza nas deset godina mukotrpnoga rada, pred nama je mnogo tema koje je tek potrebno načeti i povijesna istina za koju se tek treba izboriti. Stoga ću zaključiti riječima koje je 1991. u Splitu izgovorio pok. Alija Šiljak, tadašnji član Predsjedništva Hrvatske stranke prava, a te su bile: Mi ćemo pobijediti jer – mi smo spremni. Tome ću dodati i jednu misao kojom se često služimo u našemu radu, a ta je: Odgajajmo buntovnike, a ne ovce”, istaknula je na kraju autorica knjige Blanka Matković.

Ivica Marijačić/Hrvatski tjednik

Odgovori

Skip to content