Obveze i prava vjernika laika po Zakoniku kanonskog prava

1. Vraćanje prijašnje vrijednosti katoličkog laikata.

O laicima se u LG 31 kaže: „Pod imenom laika ovdje se razumiju svi vjernici osim članova svetoga reda i redovničkog staleža.“
Drugi vatikanski sabor je laicima posvetio čitavo poglavlje dogmatske Konstitucije LG (IV. poglavlje).
Katolički laikat više nije samo primalac, nego djelotvorni i odgovorni suradnik spasenjskog poslanja Crkve.

2. Karakteristični elementi.

II. vatikanski sabor nije dao neku vlastitu definiciju laika i, u biti se ograničio na to da iznese negativni opis laika: laici su vjernici koji nisu niti klerici niti članovi neke redovničke ustanove.
Sabor susreće problem o laicima s dvije različite perspektive, ali koje su usko sjedinjene i komplementarne, a to su: sakramentalna i apostolska perspektiva:

• Pod sakramentalnim vidom, laici su oni vjernici koji su, primivši krštenje, zaodjeveni općim svećeništvom, ali su lišeni ministerijalnog svećeništva.

• Pod apostolskim vidom, vlastita odgovornost je laika usmjerena na prožimanje i usavršavanje poretka vremenitih stvari (kan. 225, § 2). Stoga je apostolat laika napose »svjetski«: »svjetovnost« ne u sociološkom smislu, nego s bitno teološkim i ekleziološkim ciljevima i sadržajima.

3. Laici u novom Zakoniku:

Kan. 224 naglašava da vjernici laici imaju sve one obveze i prava navedene u Naslovu I. koji govori o obvezama i pravima svih vjernika. U Naslovu II. Zakonik govori samo o obvezama i pravima vjernika laika.

1. Apostolat laika

Kan. 225, § 1 kaže da laike, kao i sve vjernike, Bog po krštenju i potvrdi određuje za apostolat, pa zato imaju obvezu i pravo, bilo pojedinačno bilo povezani u društva, da rade na tome da svi ljudi na svemu svijetu upoznaju i prihvate božansku poruku spasenja.
Ta je obveza još veća ondje gdje ljudi nemaju druge mogućnosti čuti evanđelje i upoznati Krista.
Laici to mogu činiti pojedinačno. Tu se u prvom redu misli na apostolat osobnim životom, kao i na suradnju s hijerarhijom.
U pitanjima o kojima se raspravlja i gdje mogu postojati različita mišljenja laici ne smiju svoje mišljenje iznositi kao nauk Crkve.
Na poseban apostolat pozvani su oni laici koji žive u ženidbenom staležu, budući da su dužni preko ženidbe i preko obitelji raditi na izgradnji Božjeg naroda.
Oženjeni su dužni ne samo izgrađivati Božji narod nego i svjetovno društvo, živeći svoju svjetovnost u svijetu i rađajući nove članove jednog i drugog društva.
Prema saborskom nauku obitelj je kućna crkva u kojoj roditelji riječju i primjerom moraju biti djeci prvi vjerovjesnici i svjedoci Kristove ljubavi, budući da je obitelj naravno mjesto za rađanje i rast vjere.

2. Crkvene službe koje se povjeravaju laicima

Laicima se omogućuje da sudjeluju u sve tri crkvene službe, tj. u službi naučavanja, posvećivanja i upravljanja.
Npr. laici mogu biti biskupijski suci, preslušatelji, branitelji veze i promicatelji pravde na crkvenim sudovima, dakako, ako imaju uvjete koje Zakonik traži za te službe.
Za službu poučavanja u svetim znanostima prikladni su i laici i mogu primiti nalog (mandatum) od zakonite crkvene vlasti, ako udovoljavaju propisima o traženoj sposobnosti.
Mogu obavljati službu riječi, predvoditi u bogoslužnim molitvama, krstiti i dijeliti svetu pričest prema pravnim propisima.
U nedostatku svećenika laici mogu dijeliti krštenje, pričest i izlagati presveti sakrament, ako ih za to ovlasti mjesni ordinarij.

SINTEZA:

1. Laici imaju obvezu i pravo raditi na tome da svi ljudi na svemu svijetu upoznaju i prihvate božansku poruku spasenja;
2. Laici imaju posebnu dužnost koja ih obvezuje da evanđeoskim duhom prožmu i usavršavaju poredak vremenitih stvari i da vršenjem svjetovnih zadaća svjedoče za Krista;
3. Laici, koji žive u ženidbenom staležu, trebaju preko obitelji raditi na izgradnji Božjeg naroda;
4. Laici koji se nađu sposobnima prikladni su da ih sveti pastiri uzmu za neke crkvene službe i zadaće;
5. Laici muškarci mogu se za stalno uzeti u službu čitača i akolita, a to isto vrijedi i za sve laike, ali samo na temelju privremenog zaduženja.

Literatura: Nikola Škalabrin, Zakonik kanonskog prava – Knjiga II. – Božji narod

nikola dominis elektronički potpis

Odgovori

Skip to content