Održano predavanje pod naslovom ‘Biblija pisana riječ Božja: Evanđelje po Marku’
U prostorijama Hrvatske udruge Benedikt profesor Nikola Milanović održao je predavanje pod nazivom ‘Biblija pisana riječ Božja: Evanđelje po Marku’.
U uvodnom dijelu predavač je istaknuo da je ovo prvi u nizu predviđenih susreta, čime će se obnoviti (Covidom uvjetovana) zamrla tradicija predavanja i zanimljivih projekcija u prostorijama HUB-a. Zatim je, u svojstvu potpredsjednika Udruge, uručio zahvalnice pukovniku Mati Buljubašiću i profesorici Margiti Vučetić za njihov predani rad, zasluge i doprinos brojnim aktivnostima Udruge.
Na početku predavanja naglasio je iznimnu vrijednost Biblije, knjige koja je nemjerljivo utjecala na našu povijest, umjetnost te moralne, kulturne i civilizacijske vrijednosti. Upozorio je na veliku opasnost od površnog susretanja s biblijskim tekstom, posebice zbog sadržaja koji izvan odgovarajućeg konteksta mogu na čitatelja imati kontraproduktivan učinak. Prije svega se to odnosi na određene starozavjetne tekstove. Na taj način predavač je otvorio mnoga zanimljiva pitanja otkrivajući dubinu i kompleksnost biblijskih poruka.
Govoreći o Markovu evanđelju priču je postavio u vremensko-prostorni kontekst, naglašavajući veliko značenje ondašnjih povijesnih zbivanja, koja su, međutim, posve zasjenjena naizgled beznačajnim događajem – rođenjem malenog djeteta na periferiji velikoga Rimskoga Carstva. To novorođenče imalo je mnogo veći civilizacijski utjecaj nego svi ondašnji svjetovni velikani.
Marko donosi nekoliko velikih tema koje su, svaka na svoj način, intrigantne i zaista impresivne, bilo da se radi o temi ‘Ne boj se – samo vjeruj’ ili o temi Markovog ‘Sina Čovječjeg’. Cijelo evanđelje usmjereno je ka posljednjoj velikoj temi – Isusovoj muci i smrti. Isus je, a to se kao svojevrsna potka kroz Markovo evanđelje stalno provlači, duboko svjestan da mora završiti na Golgoti i tako ispuniti Očevu volju. U tome ga ništa nije moglo spriječiti.
Predavač se na kraju dotakao i neobičnog završetka Evanđelja po Marku. Naime, Markovo pisanje, slažu se teolozi, završava osmim retkom šesnaestog poglavlja. Završava strahom žena koje su u nedjeljno jutro došle na Isusov grob, dok autor kroz cijelo evanđelje naglašava dihotomiju ‘Ne boj se – samo vjeruj!’. Odgovor na pitanje zašto je evanđelje završilo riječima: “One iziđu i stanu bježati od groba: spopade ih strah i trepet. I nikomu ništa ne rekoše jer se bojahu” (Mk 8,16), nije nam poznat. Zaista je nevjerojatno da evanđelje (radosna vijest) završava osjećajem golema straha. Gdje je nestao Markov prijelaz sa straha na vjeru? To ne znamo, ali znamo da je već u vremenu prve Crkve Markovo evanđelje prošireno s nekoliko kratkih dodataka, koji su zaokružili priču i koji su kanonizirani.
“Što ćete sa mnom staviti u grob? Bibliju! S čim ću uskrsnuti? S Biblijom! Što sam u životu vrijedna uradio? Čitao sam svakoga dana Bibliju!” – ovim znakovitim i poticajnim mislima velikog ruskog romanopisca, pjesnika, religioznog mislioca i književnog kritičara Dmitrya Merezhkovskog završilo je predavanje.
HUB
